Jednoga dana, stari je farmer našao orlovo jaje i donio ga na svoju farmu. Stavio ga pod kvoćku sa ostalim jajima. Nakon nekog vremena izlegli se pilići i sa njima mali orlić. Živio je tako orao sa kokošima, kljucao po zemlji, ponekad bi raširio svoja krila i poletio par metara. Radio je sve što i kokoši rade za svoga života, živio kao kokoš.

Jednoga dana orao spazi, visoko na nebu, prekrasno stvorenje. Vidio je prekrasnog orla, velikih raširenih krila kako se održava i lebdi u zraku snagom vjetra. Jednostavno je bio zadivljen orlom na nebu. Prizor je bio veličanstven.Prišao je svojoj majci kokoši i pitao:" Koje je ono prekrasno stvorenje na nebu?"

"Ahhh, to ti je orao, on je kralj ptica.":rekla je kokoš nostalgično. "Ne zanosi se njime, on pripada nebu, a mi zemlji.":nastavila je kokoš. Orao je pognuo glavu i nastavio kljucati po zemlji. Tako je orao živio svoj cijeli život kao kokoš i umro kao kokoš.        

NE DOPUSTITE DRUGIMA DA VAM GOVORE DA STE KOKOŠ !!!

Davno je prošao dan, kad smo si prvi put rekli, VOLIM TE!                                   Davno je bilo to, ljubavi!

Davno je prošao današnji dan, jer VOLIM TE i danas vrijedi, kao što vrijedilo je tada, davno.

Davno je prošao dan, kad otvorio sam oči i ugledao tebe pored sebe. Davno je prošao današnji dan, jer ti se i dalje budiš pored mene.

Davno sam proživio ovu ljubav, koju doživljavam svaki dan.                             Davno sam ti rekao VOLIM TE i davno je prošao današnji dan, jer rekla si mi VOLIM TE.

Davno smo se zavoljeli mi, kao što davno je bilo danas kad zavoljeli smo se opet. Davno!

Jednom davno, u nekom dalekom i nepoznatom selu živjela je jedna starica. Stalno je neutješno plakala, jecala. Seljani su se već navikli na njeno plakanje i nisu se obazirali više na nju. Jednoga lijepoga sunčanoga dana, kroz selo je prolazio jedan starac.

Vidjevši je kako plače, nije odolio, te joj je prišao i pitao:"Recite mi molim vas, zašto tako neutješno plačete?" Starica ga je samo pogledala i nastavila jecati. Starica na tren zastane i pogleda ga, pa kaže:"Plačem zbog svoje kćerke, jadna ona!" "Ona prodaje kišobrane, a danas je sunčan dan, i neće ništa zaraditi da prehrani obitelj!":jecala je starica. "Bit će sve u redu, siguran sam.":rekao je starac i polako se udaljio.

Idući je dan padala kiša, jaka i gusta. Starac je krenuo kroz selo i opet naletio na staricu, koja je opet jecala i neutješno plakala. "Zašto sada plačete?", "Pada kiša i kćer će vam prodati dosta kišobrana.":pokušavao je shvatiti. "Daaaa, ali ja imam dvije kćeri, a ova druga prodaje japanke i sada ona neće moći zaraditi da prehrani obitelj!":jecala je neutješno starica. Tada se starac nasmiješi i kaže:"Vašim brigama i plaču došao je kraj!" Starica ga gleda u čudu i nastavi plakati, jednostavno se nije mogla smiriti. "Kako, čovjeće, kakooo?":jecala je i dalje.

"Jednostavno je!":kroz smiješak će starac. "Kada pada kiša, vi budite sretni i nasmješeni, jer će vam kćer koja prodaje kišobrane dobro zaraditi, a kada sija sunce i lijep je dan, vi budite sretni zbog kćeri koja prodaje japanke, jer će tada ona zaraditi i moći prehraniti obitelj." Starica ga je gledala tren u čudu, razmišljajući i prestala plakati. Od toga dana staricu ste uvijek mogli vidjeti nasmiješenu i sretnu.

Kad te napadne razum, ne pravdaj se meni, jer nakon svega ... , siguran sam da ti nikada nećeš posjedovati takvu vrstu mirnoće, koju posjedujem ja pod kožom svojom. Bacaj tanjure u navali bijesa!  Komuniciraj, kompromitiraj, plači, urliči, grli, ljubi, radi sve što dvoje raditi mogu. Puklo je sve na tom zidu 'ko raketa u vatrometu i nestalo je sve,kao što bljesak nestaje u tami. Polako.              Bespovratno! 

Ulicama pustim hodam.                                                                  

Samo jedna lampa u mraku svijetli.            

Tragovi u snijegu ... , psećje šape.

Pišem post prije ovoga i stavljam ga na naslovnicu, a ono, nejde. Zašto mi neda da bude na naslovnici? Zar piše nešto ružno, zar piše nešto što nije istina? Hmmmm. Ja bih rekao da nije tako, ali ...

Hmmmm. Nešto me zanima. Kako netko postaje peder? Ne, ne zanimaju me oni feminizirani od ranoga djetinjstva s ženskim hormonima, nekako je i normalno su pederčići mali. Ne, ne zanimaju me ti sa greškom u genu.

Mene zanimaju oni koji imaju, ajmo reć normalne živote do neke dobi, ajmo reć srednje dobi, pa onda iz već pokazanog umijeća da nisu, da znaju, da su straight, sa ženom i djecom na grbači, postaju pederi, homosi, gayevi, uzmite si kak vam odgovara. Životinje su to, brate mili!

Heh , malo je to i smiješno, jer čini se da u toj dobi (govorim o srednjoj dobi) pederima postaju oni sa određenim genima, genima kamenim. Nisam čuo da su pederima postali zagorci, slavonci, ličani, istrijani, ali ..., jeboteeeee, oni sa kamenjaraaaa, izgleda da samo oni postaju pederčići, oni koje netko guzi, ljubitelji šuleta,tetkice, topla braća, peškiri, gayevi, homosi, brown noseing, pušaći, crne rupe, crne ruke, oni koji od silnoga proširivanja šuleta kad prdnu, osam mrtvih padne iza njih. Da, to su oni. Dobro, možda je previše reći da su samo oni, ali isto tako je istina da oni prevladavaju, da drže vrh obratnika i to u velikoj večini, drugih skoro da i nema. Eto, baš me zanima kako jebote, kako?

Hmmmm. Razmišljam tako o tome i kako bi se to moglo nekome dogoditi. Uzmimo za primjer našega dragoga Bananera. Čovjek je gena kamenih i kako bi rekli jednom riječju, ljudina od čovjeka. Ima lovu, ima moć, ima slavu, ima ženu, ima djecu, ma ima sve! Zar takav čovjek postaje od straight Bananer iz objesti, jer je sve probao ili ga je netko nasanjkao? Kažu da kad jednom probaš u šuleta, da se više ne vraćaš na staro. Ili... , budeš BI. Eeee, sad ...

Ja imam teoriju kako je naš Bananer postao tetkica i vjerojatno svi ostali njemu slični, naravno sa genima kamenim. Hehehe!!! Bit će svega, već vidim kuda me misli vode. Hahah!!

Nije Bananer ljubitelj šuleta friško. On je to već duže vrijeme, to je sigurno.

Bio je on član tog društva, bio je cijenjen zbog svojih gena kamenih, zbog svoga izgleda, lica oblog kao u djevojčice, tijela vitkog i visokog kao mlada breza, da ne nabrajam dalje. Naime, to društvo je imalo , činilo se njemu, jedno malo društvo samo za sebe. Društvo u društvu. Zatvoreni krug. Također ljudine sa genima kamenim, isti njegovima, ali nikako nije uspjevao ući u taj zatvoreni krug. Bili su to profinjeni ljudi. Lijepo su se oblačili, super su izgledali, stvarno , dođe ti da poželiš biti, ako ne sa njima u kompi, e , onda barem blizu njih.Koliko god on to htio, koliko god se trudio nije uspjevao. Naravno, nije mu bilo jasno.

Svaki pokušaj da uđe među njih završavao je neuspjehom. Zbunjivalo je to našega Bananera, ali i frustriralo do te mjere da je odlučio saznati o čemu se radi, pa i po cijenu karijere, života, obitelji. Toliko ga je zanimalo. Znao je Bananer da je radoznalost ubila mačku, ali njegova je radoznalost bila veća i od toga. Jebiga, tako je uvijek. Kad nešto želiš, tako silno da umireš, ne pitaš se što poslije, ne razmišljaš o posljedicama, već samo ideš naprijed.  Odlučio je! Ili će ga prihvatiti, ili će ih razbiti u fragmente da se nikada ne sastave.I , jednoga dana mu je uspjelo!!!

NASTAVAK SLIJEDI.

ZBOG VELIČINE POSTA, MORAO SAM PREPOLOVITI.

DO ČITANJA!

Hmmmm. Hehehehe! Nemoš vjerovat! Los Angeles, SAD.  Jučer u sred bijela i sunčana dana, moguće samo u SAD. Šeću one tako i bore se za svoja prava. Ma, ne samo da šeću, one defiliraju i protestiraju. Naravno, obični protesti i defilei su već staromodni, pa su odlučile protestirati golih grudi.

Ima tu brate mili sisa svakojakih vrsta, neću nabrajati, pokušajte zamisliti. Heh. Bore se za jednakost među spolovima. Pa, naravno! Što i one ne bi mogle hodati po gradu,gole do pasa. Ako možete vi draga gospodo , e, onda hoćemo i mi!!!! Probajte zamisliti situacije u gradu da im to stvarno i prođe. Sjediš sa ženom i djecom na terasi kafića, kad eto ti vraga. Stiže mlada dama, prekrasnih grudi, hmmmm, naravno sjeda baš za stol ispred vašega. Djeca je gledaju u čudu,žena vas odmjerava, a vi dragi moji. Što ćete vi tada? :)) Naravno, ako ste pametni, pred ženom ćete je tako ispljuvati, kako se ono kaže, NA PASJA KOLA! Jedini vam je spas da u tom trenutku imate sunčane naočale na nosu, jer inače, znamo se, znam našu mušku prirodu, inače smo naje... Heheh!

Ustvari, kad malo bolje razmislim, ta mlada dama sa prekrasnim grudima i neće biti tako veliki problem. Nema ništa ljepše i poticajnije od lijepoga ženskoga tijela, prekrasnih ženski grudi, koje nas vraćaju mladosti i stalnom, već i mitskom Edipovom kompleksu. Ma, već je problem, što kad vam dođe neka stara i emancipirana gospođa? Ona se ne libi pokazati svoje staro i osušeno tijelo.  Svoje stare i sasušene sise, koje vise skoro pa do koljena. Mnogi se pitaju, kako to da neke gospođe u poznim godinama imaju tako zategnuto lice i tako dobar ten. Skoro da i nemaju bore. To vam je zato , dragi moji, što one više ne nose grudnjake, jer su im sise 'ko flis papir, pa ih puste da vise, a gravitacija tu naravno čini svoje i eto, tako im te sise niš koristi odjednom postaju bolje od Q10 Nivea kreme. Tako im zategnu sve bore na licu i vratu da izgledaju barem 10 godina mlađe. Zato, kad vidite takvu jednu gospođu i pomislite da je dobro uščuvana, da je možda bila na plastici kod slavnoga nam Glumičića, sjetite se ovoga posta i budite sigurni da se ispod tog dobro uščuvanog i zategnutog lica, dolje, ispod, nekih pola metra ispod   krije strava i užas,horor.Heheh!

Sada se vratimo onome lijepom sunčanom danu na terasi kafića. Vi sjedite sa obitelji i uživate uz piće, ženu, djecu, možda i novine. Za stol do vas sjeda takva jedna stara i emancipirana gospođa, naravno, gola do pasa. Sliku njenih sasušenin sisa sada imate u glavi. Zamislite, sjeda ona za susjedni stol i to baš do vašega sina. Vi radite radnje i pljujete po njoj pred ženom, samo sada ste potpuno iskreni, djeca vam izgledaju kao da gledaju japanski horor movie. Vi ih opominjete i učite ih da nije lijepo zuriti u druge, te im savjetujete da se okrenu i više ne gledaju u nju, da se ponašaju kao da je nema. Žena vas ne odmjerava strogo , već vas napada i drži prodike da ste bezobrazni i da nije u redu pljuvati po toj strarijoj gospođi. Stiže kavica.

Gospođa (naravno, govorimo o sasušenoj sisari) podiže šalicu i krene srknuti kavu. Kad, gle sranja!!! Prolije ona tu vruću kavu ravno sebi po sisama. Podiže se uz bolan urlik i naravno, što se dogodi? Sise malatarju po zraku kao kakvi bičevi. Vaš jadan sin se toliko uplašio da mu se u očima vidi iskonski strah. Baba ga još k tome mlatne tom svojom sasušenom sisom po glavi, a mali jadan skače u strahu i agoniji vama u zagrljaj, u spas. Vrišti ona tako i malatara sisama, skače uokolo 'ko kakav divlji i pomahnitali konj, te naravno plaši sve živo oko sebe. Reži i urliče, stenje i jauče, zavija, pa opet zareži. Ja je gledam, ona reži. Strašan prizor.

Ljudi bježe sa terase, jer tko zna, možda je baba zaražena nekom novom gripom, možda nekom jebenom mješavinom, divlje svinje i bizona, pa je pametno uteći i dati petama vjetra, jer tko zna ima li toj bolesti lijeka?

Vaš sin zbog toga može imati duboke traume, možda zbog te babe postane i peder, jer utjerala bi baba i meni strah u kosti, a di neće jednom malom dječaku.

Zato neka odjebu svi oni koji zagovaraju takve proteste, jer ovaj je svijet već odavno otišao u krivo po mnogim pitanjima. Ne trebaju nam još i stare pomahnitale babe da nam mašu svojim sasušenim sisama i plaše djecu, sinove, one koji bi trebali nastaviti svijet i nakon tih budala  egzibicionističke naravi, koje su željne pet minuta slave , pa makar goli hodali po ulicama gradova.

Ja je gledam, ona reži! Strašno!!

Hmmmm. Nekad su djecu rađali u polju, doma na otomanu, u kočiji, ma svugdje su nas rađale naše majke. Trudile se odgajati nas po vlastitom nahođenju, kako su znale i umjele. Sudjelovali su tu i očevi, spomenut ćemo i njih da ne budu zapostavljeni. I njihova uloga je jako važna, ali ovoga puta ne pričamo o očevima, već majkama. Naravno, svaka majka daje sve svoje najbolje u odgoju svoga djeteta i večinom to radi iz vlastitog iskustva, nečeg sličnog, već viđenog i proživljenog, iz ljubavi, iz straha, svojom toplinom, savješću i svjesno ili neke, nesavjesno i nesvjesno, mudro ili stihijski. Neke majke odgoje poštene i radine ljude, neke kriminalce i ubojice, neke narkomane, neke predsjednike, ali sve su  radile po vlastitom nahođenju, svojim znanjem ili ne znanjem. Eeee, sada..., ono što mene zanima je...

Znate ono, kad majka pokušava odvojiti dijete od sise, jer je dijete već dovoljno veliko da jede raznovrsniju hranu. Ne samo da je dovoljno veliko, već je to i potrebno jednom organizmu u razvoju. Pokušavale su majke, sa uspjehom naravno, svakojake solucije i uvijek su uspjevale odvojiti nas od tih prekrasnih , mekanih, oblih i hranjivih sisa. Svašta su nam radile ne bi li se nekako odvojili od majčinoga mlijeka, jer već smo dovoljno veliki da nam je cug toliko jak da im kidamo bradavice sa sisa. Hehehe! Mazale su ih limnom, brašnom, crvenom paprikom u prahu, vegetom, ma svašta su stavljale, ali ...

Ono što mene zanima je ovo, kako jedna majka u današnje vrijeme, u 21. stoljeću, može svoju sisu namazati biberom i poturiti je gladnom djetetu???

Ovo je napravila jedna majka svome djetetu i to baš sada prije nekih pola sata. Prijateljica moje žene i lijepo se pohvalila kako odvikava svoje  18 mjesečno dijete od sise. Kaže:"Ma, šta će joj biti, to je samo biber." Pitajte svoje majke, kako su vas odbijale od sise. Vjerujte, dobit ćete veoma domišljate i zanimljive odgovore. Aloooo, BIBER !!!!!!!

Zar je i to danas moguće??!!!!!

RECITE, NAPIŠITE, BAŠ ME ZANIMA KAKO JE VAS MAJKA ODBILA OD SISE.